Prepuštanja by Ana Puljak

Dozvao si me
svojim tamnim pogledom
Privio
čvrsto uz sebe.
Uronio si
u moje usne
moju kosu
moju kožu
moje prste
moje postojanje.
Prevarili smo vrijeme
ispunili prostor
polako
polako
čarobno
snažno.
Oko nas
raskrilila se
bjelina
topla
slatka
beskonačna
Negdje daleko
Svijet je nastavljao
svoju igru.

***

Otišla si
Kao najnježniji dašak-
-odletjela
Pružila sam ruke prema suncu
Da te zadržim
Vjetar mi te ukrao
Možda ću te prepoznati
U blistavoj rosi
Blagog jesenjeg jutra.

Unutra


Gledam kako sipiš.
Kapaš kap po kap.
Kližeš mi niz tijelo.
Spuštaš se niz vrat.
Potocima tečeš.

***


Krađa


Ušetao si drsko
u moje snove.
Pobrkao gomilu likova
mog osobnog igrokaza.
Počeo odvlačiti
jednog po jednog...
Osjetila sam
kako vjetar
obilazi
moje praznine.
Požurila sam
zatvoriti prozore.


***



Prolaznost

Kao dašak
kad zatitra
vlat
Jedna nit
svilena
nježna
dodirnut će ti dlan.
Kao vjetar
kad otpuhne
list
Jedan svijet
tih i blag
odletjet će.


***


Skriveno


Jedan ukradeni osmijeh.
Iako ne smijemo.
Nitko ne primjećuje.
Tijelom prošeta.
Topli val.
I tiho titra.
Do slijedećeg ukradenog osmijeha.

+++

Zablistalo je sunce.
Žuto i varljivo.

Naslutio se
Miris nade
S nekog dalekog mjesta.

Rekao si
Na kraju krajeva
Držat ćemo gebis
U istoj čaši.

Zašto si onda otišao
U podne najsunčanijeg dana?

Ostavio jeku u mom srcu
I šutljive sjene kraj puta.

opila bi se,
znaš,
riječima
bojama
zvukom,
osjenčala
svjetlo
rasplela
kosu,
zanjihala
se
s tobom
u ritmu života.

Tako eterično
Nježno
Poput paukove mreže
Slatko
Slatko
Neumitno
Bezgrešno
Popt anđelovih krila
Pružio si ruke
Prema meni.
Osmijeh je iskrio
Još dugo
U noć...

Udišem tvoje postojanje
Najljepši miris na svijetu
Tvoje male ruke
Daruju
Najljepše boje
Mom putovanju
Tvoj nježni dah
Oboji moja jutra
Čistim zlatom.

Čekam te na stanici
U svojoj plavoj haljini.
Oblaci putuju.
Ugledam tvoje malo
Nasmiješeno lice
Kažeš- ova stanica
Nije moja.
Zapuhne vjetar.
Odnese komadiće radosti
S mojih prstiju.
Poklanjam ih tebi.
Sjena u mom oku-
mijenja boju dana.

Otišla si
Kao najnježniji dašak-
-odletjela
Pružila sam ruke prema suncu
Da te zadržim
Vjetar mi te ukrao
Možda ću te prepoznati
U blistavoj rosi
Blagog jesenjeg jutra.

Dođe mi ponekad
Samo ponekad
Poput tebe
Kad si se opraštao
Da obučem
Svoju najljepšu crvenu majicu
I odšetam
Prema suncu
Bez glasa
Bez tuge
Mirna
Sigurna
I spokojna
Dođe mi ponekad
Samo ponekad
Da obučem
Svoju najljepšu crvenu majicu
I pronađem te...

Kao dašak
kad zatitra
vlat
Jedna nit
svilena
nježna
dodirnut će ti dlan.
Kao vjetar
kad otpuhne
list
Jedan svijet
blag
i tih
odletjet će.

Dok putujem
Srebrno-zelenim cestama
Naslućujem
Približava se čežnja
Snažno
I duboko
Pokušava me odvući
Čini me ranjivom
Čini me slabom
Nježno se smiješi
Šapće mile riječi
Grije svojim dahom
Nemoćno treperim
Sve je silno toplo
I na nepcu slatko
Poželim otići
Potpuno se predati
Odletjeti,odletjeti
Otvaram oči
Tuga me slama
Ostajem ipak
No, jesam li
To još uvijek
Ja?

Snijeg i lavanda
pretaču se
u ružičasti sumrak
čujem korake
koji donose mir
tiho, tiho
slutim dašak
poigrava se
mojom srebrnom kosom
najavljuje-vječnost.

No hajde
oboji me
gustom plavom
obuci me
jasminovim
cvijetom
pospi me
neka bude
sasvim,sasvim
toplo
neka bude
sasvim,sasvim
tamno
nek palucaju
zli crveni jezici
svejedno
bit ćemo
vrući
pod prstima
skliski
dahom
udahnuti
njihat ćemo se
opčinjeni
smijat ćemo se
rasplinuti
u sumrak
ovog
sivog dana.

Stojiš pokraj rijeke.
Vitka.
Nježna.
Bijela.
Rukom stežeš kaput.
Neprimjetno drhtiš.
Vjetar ti otkriva lice.
Niz prste mi klizi
Glatka bijela svila.

Između tvojih riječi
Prišuljala sam se tiho.
Udahnula te nježno.
Dodirnula ti kosu.
Kao blagi povjetarac.
Zatitrala lišće.
Osluhnuo si šum.
Učinio ti se poznat.
Dodirnuo si obraz
Sluteći ljepotu.
Moja nježna misao
Spustila ti se na vjeđe.
Još dugo, dugo
Okus trenutka
S tvojih usana
Rasipao se nebom.

Dok lavanda
Ogrće se kišom
Koža mi udiše
Neki novi život
Postajem
Miris
Okus
I zvuk
Nudim se
Svakom novom kapi
Udahnjujem
Opojnim mirisom
Uvlačim
Poput melodije
Naizgled neprimjetno
Rasčlanjena
Pojednostavljena
Upijam život
Diveći se lakoći
Razgrćem atome
U tisuću blagih nijansi
Rasipam se suncu.

Mirišeš na jutro
nevino i čisto.
Pružaš male ruke.
Ja te gledam nijemo.
Zametnuta nježnost
struji mi pod kožom
I tiho me pecka.
Okrećam se sporo.
Ne prepoznajem više svijet oko sebe.

Skupljaš naše misli u dlan.
Premećeš ih.
Igraš se staklenim kuglicama.
Bacaš ih na pod.
Ponovo skupljaš.
Stavljaš u džep.
Odlaziš.

Sve moje suze
Prosut ću u riječi.
I nikad neću reći
Koliko boli
Tvrda usna tvoja

Ležim na podu dok utroba mi kuca.
Predajem se tebi.
Ti niti ne znaš.
Grickaš svoju večeru.
I gledaš najbolje golove prvenstva.

Ustala si, raščupana i blijeda.
Otišla u kupaonicu.
Vratila se.
Navukla čarape.
Poderala čarape.
Navukla druge.
Nacrtala svoje lice.
Cipele.
Torbica.
"Volim te, vidimo se!"
Ja sam ispijao svoju jutarnju kavu.